|
|
 |
|
Aktualne teme |
|
|
|
|
|
|
| |
Upale mokraćnih puteva (uroinfekcije)
Upale mokraćnog sustava (uroinfekcije) ubrajaju se u najčešće bakterijske infekcije u dječjoj dobi. Njihova učestalost ovisi o dobi i spolu djeteta. Djevojčice obolijevaju češće jer je mokraćna cijev kratka, ravna i široka te bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur. No, u novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci zbog češćih prirođenih anomalija urotrakta. Uroinfekcija označava invaziju mikroba u tkivo bilo kojeg dijela mokraćnog sustava... |
|
| |
više  |
|
|
|
|
| |
Vezikoureteralni refluks
- jedna od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u dječjoj dobi
- vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u ureter i kanalni sustav bubrega
|
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Minirin u liječenju noćnog mokrenja u djece
Primarna monosimptomatska noćna enureza (PMNE) jedan je od najčešćih kroničnih poremećaja u dječjoj dobi koji neliječen može dovesti do trajnih psihičkih posljedica. Cilj našeg rada bio je ispitati uspjeh liječenja dezmopresinom (Minirn, Ferring) kod djece s PMNE. Kod 87 pacijenata kroz 3 do 6 mjeseci provedena je terapija dezmopresinom (Minirin, Ferring) u obliku spreja za nos u dozi od 20 ug dnevno. Rezultate terapije analizirali smo kod 79 pacijenata. Prosječna dob djece bila je 10,7 godina (raspon 6 do 17 godina)...
|
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Urodinamika
Urodinamsko ispitivanje je zlatni standard za utvrđivanje funkcije donjeg urotrakta. Daje nam informacije o kapacitetu mokraćnog mjehura, osjetu, rastezljivosti, intravezikalnim tlakovima u fazi punjenja i mokrenja, protoku mokraće, ostatnom urinu i aktivnosti vanjskog sfinktera uretre. Pomoću ovih informacija možemo precizno utvrditi stupanj opstrukcije, njegove posljedice na funkciju mokraćnog mjehura, utvrditi rizik oštećenja bubrega, planirati liječenje i pratiti uspjeh liječenja.... |
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Hidrofnefroza
Hidronefroza označava dilataciju kanalnog sustava bubrega i nije sinonim za opstrukciju. Opstrukcija se definira klinički kao otpor protoku urina, koji ako se ne liječi dovodi do bubrežnog oštećenja. Široka primjena pre i postnatalnog ultrazvuka dovela je do otkrivanja velikog broja djece s asimptomatskom hidronefrozom. Većina hidronefroza se otkriva u 18.-20. tjednu gestacije i učestalost fetalne hidronefroze je oko 2% ako se kao kriterij koristi promjer nakapnice >5 mm. Smatra se da je učestalost klinički značajne hidronefroze oko 1:600 novorođenčadi... |
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Neurogeni mokraćni mjehur
Neurogena disfunkcija mokraćnog mjehura (neurogeni mjehur) nastaje zbog prirođenog ili stečenog oštećenja inervacije donjeg mokraćnog suatava. Najčešći kongenitalni uzroci su anomalije kralježnične moždine (mijelomeningokela, lipomeningokela, dijastematomijelija, ageneza sakruma, sindrom kaudalne regresije, tethered cord sindrom). Najčešći stečeni uzroci su cerebralna paraliza, transverzalni mijelitis, tumori kralježnične moždine, trauma, progresivne neurodegenerativne bolesti, multipla skleroza, Guillain-Barre sindrom i jatrogeno oštećenje pelvičnog pleksusa. Svaki od ovih uzroka može dovesti do različitog stupnja oštećenja mokraćnog sustava... |
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Poremećaji mokrenja u djece
Poremećaji mokrenja vrlo su česti u dječjoj dobi. Najčešće tri skupine poremećaja s kojima se susrećemo u kliničkoj praksi su funkcionalni poremećaji donjeg mokraćnog sustava, primarna monosimptomatska noćna enureza i neurogeni mokraćni mjehur. Van Gool i De Jonge su prvi ukazali na potrebu za razlikovanjem između enureze i funkcionalne inkontinencije. Enureza je normalan akt mokrenja, koji se dešava u socijalno neprihvatljivom mjestu i vremenu. Najčešće nije uzrokovana poremećajem funkcije donjeg urotrakta, benigna je te u najvećem broju slučajeva spontano prestaje... |
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
BioFeedback - vježbe mokrenja kod djece
Poremećaji mokrenja vrlo su česti u dječjoj dobi. Epidemiološke studije pokazuju da čak do 20% sedmogodišnjaka ima neki od poremećaja mokrenja. Najčešće tri skupine poremećaja s kojima se susrećemo u kliničkoj praksi su noćno mokrenje, poremećaji funkcije mjehura i neurogeni mokraćni mjehur. Noćno mokrenje je benigan poremećaj uzrokovan najčešće malim kapacitetom mokraćnog mjehura ili smanjenim izlučivanjem hormona koji sudjeluje u stvaranju mokraće. Neliječeno noćno mokrenje iza pete godine života može dovesti do psihičkih posljedica u razvoju djeteta. Djeca se osjećaju različito od svojih vršnjaka, osjećaju ljutnju, stid, promjenljivog su raspoloženja, ne mogu sudjelovati u uobičajnim dječjim aktivnostima poput školskih izleta, maturalnih putovanja ili kampiranja... |
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Vrućica ili stanje povišene tjelesne temperature
U našem tijelu neprestano se odvijaju različiti kemijski procesi, pri čemu se neprestano oslobađa određena količina topline. Nju regulira poseban "termostat" u mozgu. Kada tu toplinu izmjerimo instrumentom, onda to nazivamo temperaturom, tj. temperatura je izmjerena temperatura. Pojačano stvaranje topline kod djece najčešće izazivaju upalne ili zarazne bolesti kod kojih se stvaraju i oslobađaju posebne kemijske tvari- pirogeni... |
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Upala uha kod djece
Pod pojmom upale uha mislimo najčešće na upalu SREDNJEG UHA, prostora koji se nalazi na kraju slušnog kanala (zvukovoda), iza bubnjića. Postoje i upale zvukovoda ili UPALE VANJSKOG UHA, česte ljeti kod kupanja i ronjenja, kad morska ili druga zagađena voda dospije u zvukovod, pa sa smjesom ušne smole (cerumen) izaziva iritaciju i upalu sluznice slušnog kanala. Liječi se raznim kapima ili mastima...
|
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Bronhitis u djece
Tema bronhitisa vrlo je opsežna, pa ćemo se ovaj put pozabaviti onim što se zove "akutni bronhitis". Zimi je to u pedijatrijskim ordinacijama gotovo svakodnevni problem!
Pod tim pojmom mislimo na upalne bolesti "donjih dišnih puteva", od dušnika i glavnih bronha, što se dalje razgranjuju u čitavo stablo sitnih i uskuh dišnih cjevčica, koje dovode zrak u plućne mjehuriće ili alveole... |
|
| |
više |
|
|
|
|
| |
Cijepljenja djece predškolske dobi
Cijepljenje je medicinski postupak, kojim se primjenom oslabljenih uzročnika bolesti ("cjelostanična cjepiva!) ili njihovih dijelova ("acelularna cjepiva") u tijelu cjepljenika izaziva stvaranje specifičnih protutijela protiv uzročnika bolesti. To je tzv. aktivna imunizacija, a pasivna imunizacija je primjena gotovih protutijela (imunoglobulina) koje je neki drugi živi (životinjski ili ljudski) organizam stvorio protiv tih uzročnika...
|
|
| |
više |
|
|
|
| |
|
lemax